Jedna letnja priča...
Kada te smori stari komp, počneš da razmišljaš kako da diskretno tražiš pare za novi od matoraca.Klečanje na kolenima i usisavanje kuće u narednih pet godina ne dolaze u obzir.Prodavanje bubrega takođe nije dobra ideja, pošto znaš da su svi u familiji ispičuture i da su ti potrebniji od očiju.Znači jedino preostaje sabotaža.Olakšavajuća okolnost je ako neko od rodbine radi sa računarima, pa može povoljno (čitaj za džaba) da ti sklopi nešto novo.Ako dobro odradiš sabotažu (guranje spajalice u napajanje, zabadanje šrafcigera u matičnu) možeš da izvedeš savršen zločin za koji će biti okrivljen anonimni strujni udar.
I tako ja izvadim RAM i vratim ga dok je komp još zvrndao, izađe beli dim i gotova stvar.
E sad sledi procena štete, odnosno sve za šta sumljaš da je preživelo, nosiš do ortaka, nadajući se da će nešto usput da ispadne u šaht.Nekim čudom hard disk prežive diverziju (bilo je dobrih filmova na njemu, šteta bi bilo da je crko), ali je matična ispustila svoju dušu u oblaku belog dima.
Nosim komp kod burazera i nadam se novoj životinji od računara.Ali...
Prvo burazer je imao neku sličnu matičnu, zatim napajanje je preživelo, grafičku je takođe našao i ispade da ću biti pokrpljen za neko vreme.To vreme je potrajalo do pre neki mesec, a kada se ovo desilo nisam još znao šta su IP adrese i skidanje pornića preko torenta.I tako...
Sada ponovo gledam ovaj novi hard i pitam se, majku mu, da li smem da ga polijem vodom na ovu vrućinu.Znam da pivo meni pomaže, ali reko on nije navikao na Jelen, ipak je stranac.
U tim trenutcima pomaže jedino kladionica. Nakockaš za novi komp i pošalješ sve u tri lepe.
ОдговориИзбриши